U Večernjem listu od 7. svibnja 2009. godine, dolazi do nejasnoće oko točnosti dijagnoze u svezi pronađene bolesti u veterinarskoj stanici Argus u Domaljevcu, a koja se odnosi na Dirofilariozu. Ne želim biti arbitar niti ulaziti u polemike, nego zbog znanstvene istine, želim iznijeti način i metode laboratorijski dijagnosticirane bolesti u Domaljevcu. U Veterinarskoj stanici u Domaljevcu su provedeni sljedeći testovi i pretrage:

Već iz anamneze i obrade rane poglavito kada smo izvukli bjelkastog crva dužine oko10 cm, postavila se sumnja da se radi o D. repens iz toga razloga jer ona živi i parazitira kod pasa i mačaka isključivo u potkožju, a ne u srcu što je slučaj kod D. immitis, koja kao odrasli crv isključivo živi u desnom srcu i arteriji pulmonalis. Daljnim pretragama, Knottov –test, kao i morfometrijska mjerenja, jasno su postavila dijagnozu D. repens.

Obavili smo pretragu krvi u Veterinarskoj stanici i sa IDEXX, SNAP* 3Dx* - TESTKIT NA ANTIGEN DIROFILARE IMMITIS (Testkit zum nachweis von Herrzwurm – dirofilaria immitis). U.S.VET.License No.313; Product cod 5E20.00.

Provedeni test na dirofilariju immitis je bio negativan.

Na temelju ovih pretraga naša dijagnoza je bila D. REPENS.

Zbog želje znanstvene potvrde, a od prvih ljudi na tom polju materijal smo odnijeli na Veterinarski fakultet u Zagreb, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti, kod prof. koji je i bio Predsjednik organizacionog komiteta za tu bolest održanog u Zagrebu od 22-25 veljače 2007. godine. Nalaz Veterinarskog fakulteta u Zagrebu je Dirofilaria repens, što je u cijelosti potvrdilo naš nalaz u Domaljevcu.

Iz svega iznesenog, a što je jasno i svakom studentu ili kolegi Veterinarske ili humane medicine, obzirom i sama činjenica da je parazit pronađen u potkožju ide u prilog potvrdi točnosti naše dijagnoze. Ovo nikako ne želim reći da kolege u Sarajevu nisu točno determinirali uzročnika, nego da se jednostavno potkrala sama greška pri pisanju nalaza, jer za nas u Veterinarskoj medicini D.immitis predstavlja puno veći problem sa posljedicama teških kliničkih simptoma, dok je D.repens slabo patogena, a za humanu medicinu predstavlja ozbiljnu opasnost obzirom da u 30% slučajeva pri zarazi kod čovjeka završi u oku, a odatle se jedino kirurški može riješiti.

Zbog ozbiljnog problema s kliničkog aspekta nama veterinarima je isključivo u primisli D. immitis što je vjerojatno rezultiralo greške u pisanju, a samim time i pogrešne determinacije.

Zbog članka iznesenog u navedenim novinama imao sam za potrebu napraviti ovo pojašnjenje ne kao arbitar nego kao kolega Veterinarske medicine.

Ali ono što je najbitnije, je to, da je potvrđena bolest dirofilarioza kao zoonoza, jer i jedna  i druga vrsta dirofilarije su zoonoze, a što će kolegama humane medicine sama spoznaja postojanja bolesti, zasigurno olakšati njihov rad u smislu brzine postavljanja dijagnoze i liječenju. Nesnosni svrbež i bolnost oka indicirat će potrebu i za pretragom oka na dirofilariozu, a promjene na plućima koje se u RTG-u snimku ili CT mogu očitavati kao tumori, morat će se pomno analizirati.

S ovim nalazom u Domaljevcu, i operativnim zahvatom na oku u Kliničkom bolničkom centru u Tuzli 2007. godine, rad objavljen 2008. u Acta Med Sal2008;37(1):88-92 očito da smo postali ili postajemo endemično područje te bolesti, naravno što će eventualno potvrditi daljnja istraživanja veterinarske i humane medicine.

(ARGUS d.o.o.)